THE ANDY TOLMAN CARTEL – “Cypher”

THE ANDY TOLMAN CARTEL – “Cypher” (Freestyle Records, 2017)

Andy Tolman je relativno nepoznat basista na ovim prostorima, što i nije toliko čudno, s obzirom na to da u prvi medijski plan izlaze uglavnom saksofonisti, trubači i klavijaturisti. Možda bi moj očigledan izbor bio da za prvu recenziju izaberem neko od poznatijih i istaknutijih imena modernog jazz i funk zvuka. Međutim, ovaj album je već duže vreme na mom gramofonu i vremenom mi postaje sve zanimljiviji i ne gubi na svojoj svežini.

Sa karijerom koja je krenula još 1988. Andy Tolman je jedan od veterana savremene jazz i funk muzike u Londonu. Prvi uzor mu je bio Jack Bruce, da bi kasnije otkrio Jaco Pastorius-a i zainteresovao se za jazz i fusion muziku. U toku svoje karijere je svirao sa takvim muzičkim veličinama kao što su Ben E King, Leon Ware, Anastacia, The Emotions itd. i redovan je član pratećih bendova za umetnike koji nastupaju u Abbey Road studiju ili Ronnie Scott’s Jazz Clubu.

Upravo ti nastupi su ga spojili sa ekipom koja čini okosnicu projekta ili benda The Andy Tolman Cartel. Tokom tih nastupa Nick Van Gelder (prvi Jamiroquai-jev bubnjar i koautor nekih od njegovih pesama) i klavijaturista Carl Hudson su razmenili ideje vezane za Endijeve pesme i rešili da naprave bend koji će sve to da realizuje. Osim virtuoznosti spojila ih je i ljubav prema nekim velikim autorima muzike kao sto su Lalo Schiffrin i Quincy Jones, a i uticaji nekih od najvećih jazz-funk bendova i umetnika poput Pleasure ili Deodata su vrlo očigledni. Međutim, albumu uopšte ne nedostaje originalnosti. Sama činjenica da je izašao za renomiranu izdavačku kuću kao sto je Freestyle Records je samo potvrda kvaliteta albuma, izvođača i pesama na njemu.

Bitna karakteristika pesama na albumu je da nema neke koja “iskače” po lošem kvalitetu ili produkciji. Produkcija je maltene savršena, bend je, što bi rekli funkeri “tight”. Pesme su uglavnom instumentalne i zvuče kao soundtrack za neke detektivske filmove iz 70-ih. Uz malo mašte možete zamisliti Jean Paul Belmond-a, Roberta Redforda ili Steve McQueen-a kao neke od glumaca u filmovima koji nikad nisu snimljeni, ali bez problema možete da zamislite scene u Marseju, Rio De Janeiru ili neku trku automobilima po dokovima New York-a. Ne, ovde nema laganih, melanholičnih balada. Sve je podređeno članovima benda koji daju sve od sebe, ali se niko ne ističe previše i sve je u formi melodije i aranžmana bez bespotrebnih i besciljnih solo deonica koje traju predugo.

Duvačka sekcija je besprekorna, a Andy na basu i Nick na bubnjevima sviraju kao da to rade od malena. Postoji, možda, puno boljih ritam sekcija na papiru, ali retko koja ekipa zvuči ovako tečno i dorečeno. Ono što je vidljivo, pogotovo u pesmama “Copa Libertadores”, “Pod to Pod”, “Politea Square” i “Tempo do Sol” je uticaj brazilske i latino muzike. Ovo su, ujedno i moje najomiljenije pesme na albumu “Cypher”. Mislim da se ovakvog albuma ne bi stideo ni George Duke u svojim najboljim danima. Iako je leto prošlo i neki od vas bi mesto laganijih aranžmana i letnjih vožnji slušali nešto malo ozbiljnije, ovo vam je moja topla preporuka. Samim tim što mi se album nije dosadio posle dugo vremena od izlaska, a i kako bi videli kako to zvuči kad ozbiljan basista sa velikim iskustvom i znanjem napravi album gde akcenat nije na njemu i gde je svoj ego stavio u službu benda.

Ili kartela u ovom slučaju.

 

 

Autor recenzije: Dejan Gavrilović

 

Dejan Gavrilović, to jest DJ Funky Junkie je u muzici od kad zna za sebe, a poslom DJa se bavi od 1985. Kada je krenuo sa emisijom na radio Nišu, da bi kasnije krenuo da radi i kao klupski DJ. U svojoj dugoj karijeri radio je u nebrojeno mnogo klubova u zemlji i inostranstvu, na festivalima i raznim drugim dešavanjima, a radi kao promoter, jedan je od originalnih organizatora festival “Nisomnia”, a zadnjih godina radi i kao muzički direktor “Midnight Jazzdance” stejdža na Nisville Jazz Festivalu i osnivač je “Ex Yu Vinyl Diggers Konvencije”. Spisak ljudi sa kojima je sarađivao u svojoj karijeri može da se podvede pod rečenicu “Ko je ko u svetskoj muzici”. Veliki je kolekcionar ploča, a iza sebe ima i nekoliko muzičkih izdanja, što digitalnih, što na vinilu.