MILOŠ MILOVANOVIĆ – Bass Passion Festival

Miloš Milovanović završio je muzičku akademiju, odsek za klasičan kontrabas na FMU u Beogradu. Organizator je festivala „Bass Passion“ (koji se održava na beogradskom „Kolarcu“), prvog festivala te vrste u jugoistočnoj Evropi, koji se svojim profesionalizmom i basistima i umetnicima koji su na njemu učestvovali može uvrstiti u red svetskih bas festivala. Široj javnosti poznatiji je kao novinar i voditelj koji je godinama unazad radio na televizijama BK, Studio B, B92 i N1.

 

Organizator ste festivala „BassPassion“ na kome, su nastupali neki od najpriznatijih evropskih i svetskih kontrabasista. Kako je došlo do ideje da organizujete jedan ovakav festival, i koliko je teško održati ga u kontinuitetu s obzirom na njegovu nekomercijalnost?

Priča o „BassPassion“ vikendu je upravo priča o ljubavi, inspiraciji i motivaciji. Ljubav prema muzici je tu oduvek, prema kontrabasu možda nešto kraće, ali jednako snažno. Po pitanju inspiracije, tu je nekoliko momenata. Sećam se kada sam prvi put naleteo na „Can’t stop running” Adama Ben Ezre i pomislio: „Čoveče, on uživa u svom daru, možda i nesvesno dajući svima koji ga slušaju nesvakidašnju radost. Kako bi bilo sjajno čuti ga uživo.“ Malo kasnije neko mi je rekao; „Pa, zašto bi čekao da ga neko dovede, dovedi ga ti!“ I tu je počelo razmišljanje. Sa druge strane, godinama sam sa Đorđem (Stijepovićem) pričao o tome na koji način popularisati, proširiti muziku, privući novu publiku. Te dve tačke su glavni oslonac za konkretno razmišljanje o festivalu. Treće, iskustvo u saradnji sa Mimom Lazarević sa Kolarca na realizaciji „Male škole bontona – kako se sluša koncert“ bilo je vrlo dragoceno, baš kao i Mimina moralna i iskustvena podrška. Na posletku, setio sam se razgovora i dogovora o časovima sa Mišom Blamom, koji se, nažalost, nisu ostvarili zbog njegovog odlaska. Baš zbog neumornog promovisanja muzike, džeza i optimizma koji je širio, osetio sam da je muzički događaj način da to barem delom realizujem. Kada se to sve skupilo, sa motivacijom nije bilo problema, i ostalo je bilo pitanje operative. Počeo sam da sabirem sve utiske sa događaja kojima sam prisustvovao, da slušam prijatelje iz raznih oblasti čiji su mi pogledi pomagali u pojedinim fazama. Korak po korak, i prijatelj po prijatelj došli smo do prvog „BassPassion“ vikenda, posvećenog Miši, sa Adamom i Đorđem u glavnim ulogama, sjajnim Milošem Čolovićem na sešn (session) delu, sa idejom da pokažemo razna lica kontrabasa. I uspeli smo. Naredne godine, 2016. išlo je malo teže, ali u Beograd su došli Nenad Vasilić, koji je imao fantastičan solo koncert, Reno Garsija Fons, koji je sa džez flamenko (jazz flamenco) pijanistom Dorantesom napravio veče za pamćenje, i Ljubinko Lazić sa odlično probranim i izvedenim klasičnim repertoarom. Uz oko 2000 ljudi koji su odslušali ove koncerte, na radionicama je nekoliko desetina mladih basista imalo priliku da sa ovim velikanima dopuni svoje znanje, unapredi pristup kontrabasu, nađe nove ideje i, ponovo, dodatnu motivaciju. Nažalost, posle toga je došlo još izazova, pa je festival trenutno na prinudnom odmoru, ali ideja je i dalje mnogo, misija je tu, volja takođe. Mnogo me raduje da se već posle prva dva izdanja za „BassPassion“ vikend zna i van Srbije. To nisam očekivao i to je svakako i motiv i obaveza da ova priča bude nastavljena.

 

Kakvi su utisci basista koji su učestvovali na festivalu? Da li se BassPassion razlikuje od festivala na kojima oni obično nastupaju i koliko su ovakvi festivali retki i u svetu?

Utisci izvođača o našem malom basističkom vikendu su, na moju veliku radost, od samog početka vrlo dobri. I više od toga. Posebno mi znači mišljenje i ocena koju su dali Đorđe (Stijepović) i Nenad (Vasilić), jer je reč o našim ljudima sa lepim međunarodnim iskustvom. Što se obaveza tima koji realizuje festival, ideja mi je uvek bila da ponudim sve što smatram kvalitetnim: publici – odličan program, aktuelne izvođače; izvođačima – gostoprimstvo, non stop servis i asistenciju. Tako smo već na prvim koracima imali peh pred Adamov dolazak u Beograd – pukla mu je čivija, a ne radi se o bilo kakvoj, lako zamenjivoj čiviji. Sve se dešavalao u noći subota na nedelju, a u rešavanje problema su do kraja bili uključeni brojni dobronamerni ljudi. Sve je rešeno na vreme i Beograd je dobio jedan sjajan koncert. Dobili smo i to bitno poređenje sa događajima u svetu. Iako, mislim da bih bio isuviše pretenciozan kada bih rekao da se BassPassion može porediti sa svetskim festivalima. Doći će i taj trenutak.

 

Do sada su se na festivalu uglavnom predstavili umetnici na kontrabasu, da li je u planu da i bas gitara kao srodan instrument ima svoje mesto u konceptu festivala?

Ideja i jeste da se predstave izvođači na praktično svim varijantama ovog instrumenta. Imali smo i dogovore sa pojedinim izvođačima. Nažalost, realnost u Srbiji je da, bez obzira na kvalitet, brojni programi otpadnu zbog nedostatka novca. Neizbežno je da bas gitara, i akustična i električna, imaju svoje mesto na ovom događaju. Na kraju krajeva, brojni su izvođači koji ravnopravno koriste oba instrumenta.

 

Koga biste voleli da vidite kao učesnika na BassPassion festivalu u budućnosti?

Na listi za izdanje 2017. godine, koje se nažalost nije desilo, bio je i Pera Krstajić. Voleo bih da ga što pre vidimo, predstavimo na samostalnom celovečernjem koncertu, a da ga zatim pratimo na putu do muzičke i basističke „Premijer lige“, u kojoj mu je mesto. Voleo bih da mu nastup na BassPassion-u bude neka vrsta periodične stanice, na svakih par sezona. Slično stoji i za Miloša Čolovića. Već je u Gracu i bilo bi šteta da šira domaća publika ostane uskraćena za njegov talent.

 

Potpuno sam uveren da obojicu čeka fantastična karijera. A predstavljanje, podrška i praćenje mladih stvaralaca kao što su oni je jedan od idejnih stubova BassPassion vikenda.

 

Imate li viziju o tome kako bi festival mogao da izgleda u budućnosti?

Za početak, postoji ogromna želja da prekinem pauzu i nastavim festival. To bi već bio priličan poduhvat. Što se tiče razvoja, ideje su brojne. Neke moram da čuvam kao tajnu. Ali, nikada nisam planirao da ovaj muzički događaj suviše brzo raste, da od vikenda preraste u sedmicu itd. Naravno, ako bude mogućnosti i želje kod publike, ići ćemo na tu stranu. Dotle, važno je da ima sve veću podršku među đacima i studentima muzike, zbog radionica koje bi mogle da prerastu u neku vrstu male škole. Osim toga, za širenje publike i vidljivosti događaja važno je stalno prisustvo. U tom smislu, razmišljam o manjim periodičnim događajima između dva izdanja festivala.

 

 

Autor naslovne fotografije: Predrag Mitić

Promo BassPassion