VLADIMIR SAMARDŽIĆ – Letnji džez kamp u Grožnjanu 2019! Intervju!

Jedna od najpoznatijih institucija za muzičko usavršavanje u Evropi tokom letnjeg perioda, Međunarodni kulturni centar HGM u Grožnjanu u Istri (Hrvatska), ovog leta proslavlja 50 godina postojanja. Za vreme bivše Jugoslavije, ovo je dugo godina bilo jedino mesto u regionu gde su mladi jazz muzičari željni napredovanja i novih saznanja mogli dobiti prava uputstva i smernice od iskusnih poznatih jazz umetnika i predavača. Prvi letnji jazz kamp je pokrenuo legendarni hrvatski jazz umetnik, vibrafonista Boško Petrović još 1974. godine. Član ovogodišnjeg sjajnog internacionalnog mentorskog tima je i poznati srpski basista Vladimir Samardžić. Sa Vladom smo razgovarali uoči ovogodišnjeg kampa.

 

Nakon uspešnih radionica širom Srbije i BiH ove godine bićete jedan od predavača u Grožnjanu. Čini mi se da ste ove godine posebno aktivni na edukativnom polju?

Tako je, u pravu ste. Zapravo od 2012. do 2018. kada je edukacija u pitanju, gotovo isključivo sam se bavio privatnom nastavom. Dok sam do 2012. bio prilično aktivan kao predavač na radionicama (Srbija, BiH, Hrvatska), ali i kao organizator/predavač internacionalnih muzičkih radionica “Pannonian Bridge” u Novom Sadu 2007. i 2008. godine. Moje prvo učešće kao mentora u Grožnjanu prošle godine je kod mene ponovo probudilo želju za javnim predavanjima. “Bass & Music Workshops” radionice koje sam održao u martu mesecu u Mostaru, Sarajevu i Banja Luci su bile odlične. To posebno mogu da kažem za eksperimentalni dvodnevni “Seminar za basiste i bubnjare” koji smo u junu u Valjevu zajedno organizovali i vodili moj kolega bubnjar Branko Popović i ja. Muzički seminar te vrste do sada nije niko održao na ovim prostorima, a utisici polaznika su izuzetni. Posebno me raduje što nekoliko hrvatskih basista koji su pohađali seminar u Valjevu nastavljaju da rade uskoro sa mnom u Grožnjanu.

Kada je u pitanju Letnji džez kamp u Grožnjanu, moram da kažem da se zaista osećam počastvovano što ću ponovo, drugu godinu za redom, biti deo fanatastične međunarodne profesorske ekipe. To verovatno znači da sam prošle godine ostavio dobar utisak, odnosno da su kolege profesori, a posebno studenti sa kojima sam radio otišli iz tog bajkovitog istarskog mesta zadovoljni. Da li će tako biti i ubuduće,  ja ne znam, ali se nadam da hoće jer meni u potpunosti prija atmosfera Grožnjana, rad sa studentima iz različitih zemalja, saradnja sa vrhunskim jazz muzičarima i predavačima iz celog sveta, hrana, jedinstveni ambijent, ma sve…

 

 

Kako su koncipirane radionice, koliko dugo traju, na koji način se radi i za koje nivoe sviranja su osmišljene?

Radionice su koncipirane tako da svi polaznici imaju svakodnevno dva termina za rad. Pre podne od 09-12h, kada se radi na instrumentu, individualno i/ili u grupi (tehnika, improvizacija, pratnja, muzički stilovi) i posle podne od 16-19h, kada su studenti najčešće raspoređeni u ansamble u okviru kojih pripremaju repertoar koji će izvesti završne večeri 27.07. Pauzu za ručak i odmor od 12-16h neki studenti koriste i za vežbanje. Pravi raspored se zapravo formira nakon prvog dana kada mi profesori dobijemo jasniju sliku o muzičkom nivou svakog polaznika. Ovaj letnji kamp je otvoren za muzičare svih nivoa. Po mom mišljenju, ipak, najveći benefit od pohađanja kampa imaju muzičari koji već solidno vladaju svojim instrumentom, poznaju osnove muzičke teorije i imaju određeno iskustvo sa živih nastupa.  Do mog odlaska na studije u Boston, tokom 90-ih godina, kada sam samostalno učio da sviram bas gitaru, ja nisam imao prilike da pohađam nijednu muzičku raionicu za jazz i modernu muziku u Srbiji, jer ih jednostavno nije bilo, kao što nije niko od poznatijih bas gitarista držao privatne časove. Takvo je bilo vreme, ali se dosta svirala po klubovima autorska i jazz muzika, možda i više nego danas.

 

 

Predavači su već godinama i decenijama veoma poznati i priznati džez muzičari, što ovu letnju školu čini jednom od najpoznatijih u Evropi…

Upravo tako. Ali treba naglasiti da su svi ti izuzetni muzičari zaista i sjajni predavači, koji umeju da prenesu znanje i motivišu polaznike za još energičniji i uporniji rad na sebi. To nije uvek slučaj sa vrhunskim muzičarima, čak i ako su profesori na akademijama. Ove godine je mentorski kadar veoma atraktivan i posebno pojačan specijalnim gostima zbog obeležavanja pedesetogodišnjice od prvog umetničkog kampa u Grožnjanu.

 

Ovogodišnji predavači:

Alex Sipiagin /RUS/US/ – truba

Dick Oatts /US/ – saksofon

Luis Bonilla/US/ – trombon

Elvis Stanić /HR/ – gitara

Joe Kaplowitz /HR/US/ – klavir

Davor Dedić /HR/ – klavir

Lela Kaplowitz /HR/ – vokal

Vladimir Samardžić /RS/ – bas gitara

Goran Rukavina /HR/ – kontrabas

John Rilley /US/ – bubnjevi

Specijalni gosti – predavači: Thana Alexa/US/HR/- vokal  i Antonio Sanches /US/- bubnjevi

 

 

 

Ove godine su bas predavači Goran Rukavina na kontrabasu i Vi na bas gitari. Da li je to bila praksa i ranijih godina?

Nije, koliko je meni poznato. Mislim da je ova godina 2019. prva u kojoj će u okviru jazz kampa raditi dvojica predavača za bas, moja malenkost na električnoj bas gitari i kolega Goran Rukavina na kontrabasu. Od kada postoji jazz kamp, do prošle godine, uvek su dolazili isključivo kontrabasisti kao predavači za bas od kojih su se neki služili i bas gitarom. Moji nešto stariji prijatelji se sećaju jazz kampova u Grožnjanu 80-ih godina kada je profesor kontrabasa u nekoliko navrata bio legendarni američki jazz muzičar Reggie Workman. Međutim, odavno je jazz muzika jako širok pojam, koji obuhvata ne samo akustičan jazz već i razne podpravce u kojima se koristi el.bas gitara. Sticajem okolnosti ja sam prvi predavač isključivo bas gitare od kada postoji letnji jazz kamp u Grožnjanu, ali isto tako i prvi predavač iz Srbije nakon raspada Jugoslavije. Bojan Zulfikarpašić je predavao klavir 1990. i 1991. A 80-ih godina u nekoliko navrata profesori su bili trubač Stjepko Gut i kontrabasista Mihajlo Miša Blam.

 

 

 

Koliko su radionice važne za oblikovanje i napredak muzičara i u čemu se ogleda prednost kampova u odnosu na klasične radionice?

Smatram da su muzičke radionice veoma važne za usavršavanje bilo kog muzičara jer učestvujući u njima polaznik ima mogućnost da uživo, “iz prve ruke” vidi, čuje, sazna mnogo korisnih informacija i veoma često da dobije odgovore na neka značajna pitanja koja su ga dugo mučila. Međutim muzički seminari i kampovi po mom mišljenju pružaju posebno iskustvo ne samo zbog kontinuiranog rada od nekoliko dana do nekoliko nedelja, već i zbog atmosfere i međusobnog druženja sa ostalim polaznicima, kao i sviranja u okviru mešanih ritam sekcija i sastava. Meni kao bivšem Berklee studentu je ta atmosfera jedan od najjačih utisaka koje nosim iz Bostona, a tu posebnu atmosferu upravo ima i Grožnjan.

 

 

Da li se u okviru ovog kampa organizuju koncerti na kojima ce nastupiti predavači, polaznici?

Naravno. Poslednjeg dana jazz kampa svi studenti nastupaju u oviru raznih ansamblova sa kojima su vežbali određeni program prethodnih dana. Takođe, neki od najboljih studenata dobijaju priliku da nastupaju zajedno sa profesorima. Međutim, ono što je svojevrstan kuriozitet Letnjeg Jazz Kampa u Grožnjanu jesta održavanje džez festivala “Jazz Is Back” uporedno sa kampom na letnjoj pozornici u centru Grožnjana. Na taj način od prvog do poslednjeg dana kampa svi polaznici imaju priliku da prisustvuju izuzetnim koncertnim nastupima poznatih hrvatskih i internacionalnih jazz umetnika i sastava. Predavači takođe uzimaju značajnog udela u nastupima na ovom festivalu. Ja sam prošle godine nastupao 4 puta u različitim postavama i sa potpuno različitim programima.

 

 

Dobar deo Vašeg vremena pored aktivnog sviranja posvećujete i edukaciji basista u okviru svoje škole, kroz privatne časove kao i na brojnim radionicama. Da li se u budućnosti može očekivati da budete predavač na nekoj od muzičkih akademija i kakvi su vam planovi za naredni period?

Ja volim da predajem i prenosim znanje. Naravno, postoje periodi kada jednostavno nemam vremena za to, ali ako ima zainteresovanih gledam da nekako izađem u susret i nađem vreme. Nažalost, na Akademiji umetnosti u Novom Sadu i pored višegodišnjih napora još uvek se nisu stvorili uslovi za pokretanje studijskog programa – Džez muzika u okviru Muzičkog departmana. Džez odsek pri Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, kao studijski program nema bas gitaru, već samo kontrabas. Tako da za sada nema ništa od mog angažmana na akademijama. Ono što planiram u budućnosti je pokretanje mog web sajta preko koga će zainteresovani basisti moći lakše da komuniciraju sa mnom, dobijaju korisne informacije, zakazuju privatne časove, Skype časove, ali i da se u jednom trenutku registruju kao polaznici moje on line škole. Zatim, i taj udžebenik će jednom doći na red. Takođe nastaviću da održavam “Bas radionice” specijalizovane za bas gitariste, zatim “Muzičke radionice” za sve vrste instrumenata kao i “Seminare za basiste i bubnjare” koje sam već spominjao. I naravno, nastaviću da pišem edukativnu kolumnu za najbolji bas web portal/magazin u regionu – BASISTA.

 

OBAVEŠTENJE:

Svi zainteresovani polaznici mogu dobiti dodatne informcije preko web sajta www.hgm.hr kao i na email adresi groznjan@hgm.hr gde takođe mogu obaviti i prijavu za ovogodišnji jazz kamp. Ove godine dolazak polaznika jazz kampa je predviđen za 16.07. Od 17.07. kreću predavanja i radionice. Završni koncerti su 27.07. Odlazak iz Grožnjana je planiran za 28.07.

Kao i ranijih godina, ovogodišnji Croatia Drum Camp, međunarodni muzički kamp za bubnjare traje 7 dana uporedo sa drugom nedeljom Jazz kampa u Grožnjanu od 21.07. do 28.07. Pored sjajnog Johna Riley-a koji godinama već predaje u Grožnjanu, ovog leta bubnjari će imati prilike da rade i sa drugim svetski poznatim imenima, Horacio “El Negro” Hernandez, Antonio Sanchez, David Tull, ali i Famoudou Don Moye, nekadašnjim bubnjarem legendarnog sastava Art Ensemble of Chicago.

 

Fotografije: Mario Piatrangeli, Privatna arhiva Vladimira Samardžića sa letnjeg kampa u Grožnjanu 2018.